O strašnim zločinima u Europi u 20. st. svjedoči Vukovarska bolnica koja u jednom svom dijelu čuva sjećanje na ranjenike i bolesne ljude koji su odvedeni na farmu Ovčaru, gdje su mučeni i na kraju su skončali u masovnoj grobnici. Na mjestu stratišta, naši su učenici molili i zapalili lampaše te su ostavili i krunice.  Posjetili  smo i Spomen- dom Ovčaru koja podsjeća svojim mrakom  na ogromnu grobnicu. Branitelj, koji nas je dočekao na njezinu ulazu, pripovijedao nam je da su na ovom mjestu mučeni i ubijeni mnogi hrvatski domoljubi s jedinom krivnjom što su bili Hrvati. Na svodu «grobnice svijetle stotine zvjezdica što simbolizira vječno sjećanje na stradanje Hrvata u Domovinskom ratu. Cijela unutrašnjost zidova prekrivena je stotinama fotografija koje se pale i gase naizmjenično svakih 30 sekunda. Tu smo prepoznali i fotografiju vukovarskog novinara Siniše Glavaševića o kojemu smo slušali priču još u Vukovarskoj bolnici.To je jeziv prizor koji upozorava na bezumlje zločinaca. Uz rubove zidova prostrta je slama na kojoj se vidi pokoji osobni predmet žrtava koje krvnici nisu uspjeli skriti. Slama označuje mjesto četničkog divljaštva koje Europa ne pamti od Drugog svjetskog rata.

Poslije smo se odvezli na Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata. To se groblje nalazi u prekrasnoj šumi na istočnom dijelu Vukovara. S jedne strane vidi se raskošna bujna proljetna šuma puna cvrkuta ptica, mirisa bagrema i  svježeg poljskog cvijeća, a nasuprot tomu je šuma bijelih križeva, šuma smrti i bola. Tu je i spomenik s vječnim ognjem koji  svijetli svima koji padoše za Hrvatsku. Naši učenici su se zadržali na grobu generala Blage Zadre i Marka Babića, hrvatskog ratnika, koji je samo u jednom danu uništio 14 četničkih tenkova, gdje se i  pomoliše. Naš put se nastavio prema Bijelom  križu koji se nalazi na ušću rijeke Vuke koja se ulijeva Dunav. Bijeli križ je simbol mučeništva za hrvatsku slobodu. Na njemu je klesanim najstarijim hrvatskim pismom, glagoljicom, napisano: » Navik on živi ki zgine pošteno!»

Spušta se noć polagano i mi se vraćamo u Zagreb, ponosni što smo imali tako hrabre ljude, ratnike i branitelje koje nikada ne smijemo zaboraviti jer oni nam darovaše slobodu i Domovinu.

Antica Tomljanović, prof.